Đakovačka katedrala, za koju je papa Ivan XXIII rekao da je najljepša crkva između Venecije i Istanbula, plijeni svojom ljepotom i jedan je od prepoznatljivih simbola istoka Hrvatske. No, ta ljepota nestaje čim zađe sunce, navodi se u reakciji Inicijative građana “Za ljepše Đakovo” koja skreće pozornost na lošu rasvjetu.
U priopćenju se podsjeća da nije uvijek bilo tako, odnosno da je katedrala prvi put osvijetljena početkom 90-tih godina i od tada je uljepšavala sliku grada i bila je vidljiva izdaleka. No, to je trajalo sve do 2009. godine kada je, kako se navodi u priopćenju Inicijative “Za ljepše Đakovo”, “pompozno najavljen projekt nove rasvjete u stilu katedrale u Koelnu”.
Novoj rasvjeti zamjera se da je pročelje vrlo slabo osvijetljeno reflektorom, da su detalji i prozori osvijetljeni prejakim svjetlom, da su satovi neosvijetljeni, zamjera se i loše osvjetljenje rozete, te da su česta pregaranja zbog čega gotovo trećina svih svjetlećih tijela nije u funkciji.
Zbog svega toga, smatraju u Inicijativi “Za ljepše Đakovo, noćni prizor katedrale daleko je od onoga što se najavljivalo, pa očekuju od odgovornih da se nešto poduzme.
“Naš grad ima problema i najveći problem sigurno nije rasvjeta na katedrali, ali smatramo da bi turizam mogao puniti veliki dio proračuna, što sada nije slučaj”, zaključuje se u priopćenju Inicijative uz konstataciju da “Đakovo mora iskoristiti potencijal i postati turistički centar istoka Hrvatske, a rješavanje problema rasvjete katedrale treba biti jedna od prvih koraka prema tom cilju”.
Problema s rasvjetom katedrale svjestan je i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić koji priznaje da su novom rasvjetom neki elementi istaknuti i da su ljepši, ali da ima i nedostataka.
“Problem je što je firma koja je to radila propala i više ne postoji i problem je naći nekoga tko to hoće raditi jer se treba penjati, treba si dati truda…i teško je riješiti te probleme”, pojašnjava nadbiskup Hranić koji naglašava također da novo osvjetljenje katedrale zapravo nikada nije bilo dovršeno. Naime, kako kaže, htjelo se s uređenjem Strossmayerova trga napraviti i osvjetljenje tako da se vide istaknuti ne samo pojedini arhitektonski dijelovi na katedrali, nego i arhitektura katedrale u cjelini.
“To, nažalost, nije ostvareno, tako da mnogi prigovaraju da kad gledaju katedralu noću izdaleka, onda to izgleda kao da je osvijetljen nekakav neboder, a ne vidi se arhitektura katedrale, što se prije vidjelo,” dodaje nadbiskup Hranić.
S tim u vezi ističe da katedrala, iako je vlasništvo Đakovačko-osječke nadbiskupije, pripada ne samo Đakovu, nego cijeloj Slavoniji i stoga očekuje pomoć kada je riječ o “takvom biseru” kojega, uz osječku konkatedralu, smatra simbolima Slavonije.
“Jedan i drugi objekt sada već pomalo zahtijevaju i obnovu, a to Đakovačko-osječka nadbiskupija ne može sama izvući, nije to u stanju, čak i da proda sve što ima”, tvrdi nadbiskup uz napomenu kako na deklarativnoj razini prepoznaje dobru volju da se Crkvi pomogne na tom planu.
“Postoji dobra volja da nam se u tome pomogne, ali mislim da bismo to trebali stvarno zajednički sjest, dogovoriti se i činiti korak dalje”, predlaže nadbiskup Hranić.
Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić zamjera što se Crkva, kao vlasnica velikog dijela kulturne baštine, tijekom pregovora s Europskom unijom nije kontaktirala, niti spominjala kao potencijalni nositelj projekata kojima bi se apliciralo za sredstva EU fondova.
“Ne možemo se nigdje pojaviti i uvijek ovisimo o dobroj volji lokalne vlasti, ili ne znam koga, gdje moramo moliti i tražiti suradnju za takve objekte. Mi smo svjesni da nama nitko neće iznutra rješavati pitanje katedrale za ono što je pitanje bogoslužja, da to moramo sami, ali uzdržavanje jednoga takvoga objekta nadilazi naše mogućosti, a kada pokušavamo s drugima razgovarati, onda svatko gleda svoje interese, koliko će imati koristi od toga i to je kao da morate voziti pod ručnom, stalno nekakve poteškoće i ne rješavaju se stvari jednostavno i lako”, pomalo rezignirano zaključuje nadbiskup Hranić.
Foto: Inicijativa građana “Za ljepše Đakovo”