Nadbiskup Srakić: “Unazad godinu dana zapravo i nema dijaloga Crkve i države”
Današnji znakovi vremena i poslanje Crkve i mogućnosti i prijepori djelovanja crkve u suvremenom hrvatskom društvu bile su središnje teme završnog, trećeg dana teološko-pastoralnog seminara za svećenike Đakovčako-osječke nadbiskupije koji je bio u znaku propitivanja aktualnosti konstitucije “Gaudium et spes”.
Sociološka istraživanja unazad petnaestak godina pokazuju da je sve manje povjerenje u Crkvu kao instituciju, dok se istodobno ne smanjuje religioznost građana, ukazao je sociolog Krunoslav Nikodem. “Ako se nastavi pad povjerenja u Crkvu kao instituciju i javnu ulogu Crkve, vjerojatno će to uzrokovati i nižu razinu crkvene religioznosti”, zaključuje Nikodem uz konstataciju da do pada povjerenja dolazi zbog “nesnalaženja i poteškoća u djelovanju Crkve u demokratskom okružju”.
“Crkva mora biti otvorena i nema tog pitanja o kojemu se ne bi trebalo progovoriti argumentirano”, poručuje profesor Stjepan Baloban , ali ukazuje i na, posljednjih godina sve učestaliju pojavu zatvaranja prostora javnosti crkvenim ljudima. “Danas je jako malo crkvenih ljudi prisutno u medijima, a pitanje je i koliko može ono što jedan teolog, svećenik misli, što jedan biskup o određenoj stvari zna i može saopćiti, koliko to može doći do medija”, pita se profesor Baloban.
“Crkva više nije mogla ostati geto 20. stoljeća i zato se konstitucija “Radost i nada” i temelji na otvorenosti Crkve prema svijetu, a svoje poslanje može svjedočiti samo ako iščitava znakove vremena”, ističe đakovačko-osječki nadibskup Marin Srakić. Upozorava da u zadnjih godinu dana zapravo i nema dijaloga Crkve i države. “Nema više okruglih stolova, diskusija, donose se zakoni, a da se ne osvrće na to što javnost misli, nego “mi smo to obećali, mi ćemo to ispuniti”, jel´ to moralno ili nije, to se nas ne tiče. Tko ima vlast može sve”, konstatira nadbiskup Srakić pojašnjavajući takav pristup ostacima mentaliteta iz bivšeg sustava koji se nije promijenio.
“Ostale su glave iste iz onih vremena kada nije bilo dijaloga, nego se nabacivalo Crkva je bogata i onda začepiš usta Crkvi optužbom da se bori samo za nekakvo imanje, a da se ne pogleda što znači to bogatstvo, jesu li to njive, zgrade, novac. Ne gledaju ono što Crkva troši za društvo i što ulaže u svoje djelovanje bilo u odgoju, kulturi, što ulaže u socijalu…”, pojašnjava nadbiskup Srakić.
“Najsiromašniji ministar je bogatiji od najbogatijeg biskupa”, zaključuje nadbiskup Srakić uz konstataciju da njegovo bogatstvo predstavlja “pola milijuna vjernika, 230 svećenika, 150 župa i jedna otvorena Crkva koja je spremna i na promjene i, dakako , otvoriti oči prema znakovima vremena”.
