Uz buku obliženjeg mlina, kamiona i traktora što ulaze i izlaze iz kruga bivše im tvrtke, bivši radnici Đakovštine ušli su u prvu noć svog prosvjeda koji bi trebao potrajati do ispunjenja njihovih zahtjeva. Dio njih u šatoru, uz stol na kojem dominira kruh, mast, rajčica, kava, sokovi…. koje su im donijeli, kako ističu “dobri ljudi”, a dio ispred šatora, u grupicama, sjedeći na balama slame komentiraju zbivanja dana na izmaku…. Zadovoljni su odjekom prosvjeda, ali i ugodno iznenađeni probuđenom solidarnošću koju nisu osjetili dok su radili. “Zajednička nevolja nas je konačno udružila, ne pitamo tko je tko i gdje je radio, svi smo u istoj situaciji….”, razmišlja većina njih. Odlučni su u namjeri da istraju do kraja. “Svi su se namirili, samo smo mi ostali izigrani. Ostat ćemo dok god treba, ne bojimo se jer nemamo što izgubiti”, poručuju. Podrška im stiže i od onih koji sa Đakovštnom nemaju nikakve veze. “Ljudi donose kavu, sokove, nude hranu, prase…. vola…., žele nam pomoći”, ističu prosvjednici dirnuti tom podrškom. Svoju solidarnost izrazili su im i radnici druge smjene na kraju radnog dana….
omentara