Budući maestro iz Forkuševaca
Devetnaestogodišnji Davor Kelić iz Forkuševaca jedan je od dvojice studenata koji su se ove godine uspjeli upisati na studij orkestralnog dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Taj uspjeh tim je veći kada se zna da je on prvi Slavonac u posljednjih deset godina kojemu je to pošlo za rukom. Davor je Osnovnu glazbenu školu završio u Đakovu, a Srednju glazbenu u Osijeku. Budući dirigent iz Forkuševaca svjestan je da ga očekuje naporan rad, no, na to je, kaže, već naučio i, bez lažne skromnosti, otvoreno ističe da želi biti najbolji u onome što radi, bez obzira gdje bio. Bilo je teško, prisjeća se Dario ispita koji su prethodili upisu na dirigiranje, ističući da se želja za dirigiranjem javila u trećem razredu Srednje glazbene kada je i počeo ozbiljno vježbati. Tijekom prošle godine s odličnim je uspjehom završio studij glazbene pedagogije u Zagrebu i istodobno se pripremao za dirigiranje što mu je i pošlo za rukom i isključivo će se tome posvetiti u budućnosti. “Konačna mi je želja, nakon zavšetka studija i vjerojatno usavršavanja u inozemstvu, imati svoj orkestar i putovati s njim”, priznaje. Privlači ga i glazba pisana za zbor i orkestar i volio bi, ako bude mogućnosti, na takvim mjestima dirigirati.
“Uz talent, koji se podrazumijeva, najpresudiniji je višestni rad i bez toga je jednostavno nemoguće uspjeti u bilo kojem zanimanju”, kaže ambiciozni Davor. S obzirom da je glazbeno usavršavanje vrlo skupo, Davor je svjestan svojih ograničenih materijalnih mogućnosti, pa se nada da će uspjeti osigurati kakvu stipendiju koja bi mu olakšala daljnje školovanje. No, bez obzira na to, kao i na mnogobrojne studijske obaveze, Davor uspijeva živjeti kao i svi drugi mladi, izlaziti i zabavljati se, ali na prvo mjesto stavlja dirigiranje, glazbu i klavir uz kojega provodi puno vremena, o čemu svjedoče i dosadašnji uspjesi.
Govoreći o svojoj budućoj karijeri Davor ne isključuje mogućnost da jednog dana postane “poznati maestro iz Forkuševaca”, ali svjestan je da je vrlo teško ući u taj svijet.”Izuzetno je teško probiti se u te krugove, jako ih je malo, no, tko zna… jednog dana… vidjet ćemo … ja bih volio, a sad…..?!!!”, zagonetno odgovara.
omentara