Nakon njegovog jučerašnjeg javnog istupa, otvorenim pismom đakovačkom gradonačelniku obratila se prozvana Mirjana Adrić.
“Gospodine Mandariću,
Sve bure i oluje ovog svijeta kad-tad se smire — pa će tako i ova. Ostanite mirni i ne budite dezorijentirani, iako, istina je, ovo jest za Vas zahtjevan trenutak. No morate znati: valove ste sami uzburkali.
U svojim javnim nastupima uglavnom me spominjete kao “punicu” — što zaista i jesam, na to sam ponosna. No ne Vama i ne Vaša.
Iako je ta titula neobična i neočekivana u političkom kontekstu, prihvaćam je kao kompliment. To je, ipak, priznanje da sam vrlo uporna, da govorim kad nešto ne valja i da ne puštam dok se stvari ne riješe. Uglavnom – istina.
Kada političar poput Vas ostane bez argumenata, često poseže za etiketama koje su ili promašene ili pokušaj obezvrjeđivanja. No upravo takvi potezi šalju jasan znak: riječ je o snažnom, otvorenom i jasnom političkom djelovanju koje Vas, očito, ne ostavlja ravnodušnim.
U politici nisam da bih bila simpatična ili tiha – nego da bih pitala, tražila odgovore i borila se za javni interes. Vjerovali ili ne – privatnog interesa nemam, a fotelja mi ne treba. Sama sam je sebi “priuštila” – i to bez gradskog proračuna.
Kad smo već kod gradskog proračuna, bilo Vas je zaista teško slušati jučer. Citiram Vas:
“Ja nisam bio taj koji je rekao mi nećemo, ja neću, mi nećemo. Mi smo na sve pristali. To nisu bili mali zahtjevi, to nisu bili mali zahtjevi. Koliko god mi je i osobno možda, ali i nama kao političkoj organizaciji, bilo teško prijeći preko velikih zahtjeva… nama je u interesu bilo složiti gradsko vijeće”… jer očito, važno Vam je bilo po svaku cijenu ostati na proračunu.”
Nakon takvih izjava očajnika, dodajete još i:
“Između poštenja, rada i iskrenosti – s jedne strane”, misleći na sebe, “i između lopova, lažova i lijenčina” – misleći na nas.
Čovjek zdravog razuma tada se, s punim pravom, pita: “Je li to moguće?”
I dok javno priznajete kako trgujete utjecajem, mešetarite gradskim proračunom, licitirate gradskim tvrtkama – nitko s Vama ne želi surađivati. A pritom zaboravljate i što su Vam građani već rekli. Vas nije birao čak ni Vaš grad.
To što ste izrekli nije samo neprihvatljivo i neprofesionalno – to je simptom duboke dezorijentacije i gubitka političkog kompasa osobe koja bi trebala snositi odgovornost za svaku izgovorenu riječ, pokazati političku zrelost i fokusirati se na rješavanje problema.
No, ovo će proći. Građani s pravom od svih nas očekuju ozbiljnost, međusobno poštovanje i konkretna rješenja – a ne vrijeđanja, izvrtanje činjenica i nadimke.
Zato Vas pozivam da u budućim javnim istupima kontrolirate emocije, uvažavate druge, koristite imena i prezimena – jer tako gradimo političku kulturu. I samo tako možemo izaći iz slijepe ulice u koju ste nas doveli.
A to, složit ćemo se, Đakovo nikako ne zaslužuje”, navodi u svom otvorenom pismu đakovačkom gradonačelniku Mirjana Adrić.