“Umorna Crkva?”
„Umorna Crkva?” – tema je prosinačkog broja Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije u čijem uvodniku glavni i odgovorni urednik Boris Vulić ističe: „Umorna bi Crkva bila znak da smo se učinili nedostojnima da nama upravlja Gospodin i da nas silno umara rascjep u koji smo upali, jer nitko ne može služiti dvojici Gospodara“.
„Posljednji broj Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije u ovoj godini posvećen je temi „Umorna Crkva?”. Stavili smo i upitnik naznačujući tako da zapravo želimo da provesti jedno misaono, duhovno istraživanje da li doista proživljavamo trenutke ozbiljnog umora u Crkvi, u svim njezinim strukturama, u svim njezinim dimenzijama. Pošli smo, vodeći se ovom temom od našega ljudskog iskustva. Najčešće se osjećamo kronično umornima onda kada smo previše aktivni i kada upadamo samo u čisto djelovanje što često znači i besmisleno djelovanje, samo nešto činimo, i s druge strane, umorni smo onda kada u pozadini toga umora stoji ozbiljna bolest koju valja liječiti. Iz tog našeg ljudskog iskustva išli smo preispitati stanje naše Crkve, naših župnih zajednica, naših biskupija, nas samih kao vjernika i kroz pet članaka u ovom prvom dijelu razmatramo simptome i razmatramo lijekove umora kod svećenika, redovnika, vjernika, onih koji se osjećaju srcem i tijelom kao kršćani”, pojašnjava urednik Vulić.
O temi broja pišu: Tonči Matulić („Umorna Crkva i Crkva koja dolazi“); Davor Vuković („Umorni svećenici i putovi odmora“); Krešimir Šimić („Ekleziološki imaginarij i jedno tijelo“); fra Vili Radman („Umorna Crkva: eshatološki izvor žive Crkve“); Suzana Vuletić („(Neo)farizejski ustanak“).
„Ovih pet članaka iz tematskog dijela može se sažeti u onome ljekovitom u jednu misao – ako se osjetimo umorni, znak je da smo negdje izgubili cilj, još konkretnije – znak je da smo prestali prihvaćati Krista kao vođu. To je jako važna misao, Krist kao vođa, jer prihvatiti Krista koji je vođa, koji je poglavar, koji je glava Crkve, glava i mog života znači prije svega prihvatiti da ćemo biti ponizni i poslušni. Evo, kroz promišljanja o umornoj Crkvi htjeli smo potaknuti i sebe i naše čitatelje i sve one do kojih dođe naš Vjesnik na rast u kreposti poslušnosti i poniznosti, dvije možda najzahtjevnije kreposti u duhovnom vjerničkom životu”, dodaje Vulić.
U članku naslovljenom “Umorna Crkva i Crkva koja dolazi” Tonči Matulić, profesor moralne teologije na KBF-u u Zagrebu, citira pokojnog milanskog nadbiskupa kardinala Martinija koji je neposredno prije svoje smrti upozorio: “Crkva je umorna u bogatoj Europi i Americi. Naša je kultura ostarjela, naše su crkve velike, naši su samostani prazni, a birokratski apart Crkve sve veći, naši obredi i odjeća pompozni. No, održavaju li te stvari ono što smo danas?”
„Iza ove misli možemo prepoznati stav da s vremena na vrijeme dolazi do umora Crkve koji je proizašao iz opterećujuće slike Crkve, načina ili forme Crkve koja se živi u određenome kontekstu, određenome podneblju. Crkva u Europi je Crkva koja ima svoju povijest, koja ima svoju tradiciju, koja ima svoj identitet, ali Crkva koja je pozvana izaći, kako bi rekao papa Franjo, u neke nove načine, u neke nove modele djelovanja gdje neće živjeti na staroj slavi, da tako kažem, jer takav život, samo koji se živi na staroj slavi, umara. Pozvana je izaći i pronaći nove puteve vjernosti Kristu i vjernosti onom poslanju kojoj Krist daje prema čovjeku, prema čovječanstvu”, zaključuje urednik Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Povezane vijesti...
-
-
-
-
-
-
----------
