Priopćenjem se oglasila nezavisna gradska vijećnica Mirjana Adrić, iznenađena činjenicom da je Udruga Za dječji osmjeh Đakovo privremeno zatvorena.
PRIVREMENO ZATVORENO… piše na stranici Udruge Za dječji osmjeh Đakovo, a ovo isto uskoro bi moglo pisati i na svim ulazima u grad Đakovo.
Kakvi su to ljudi, koji to mora biti motiv da žele uništiti sve što čini i što je ovaj grad? Pokušali su ugasiti sve što nije služilo njima, ali uništiti “dječji osmjeh” je nešto od čega niže ne ide, jer njima ništa i nitko nije svet, osim njih samih. Koliko čovjek mora biti narcisoidan i izgubljen da bi za njega početak postojanja svijeta počeo 17- te godine 21. stoljeća? Dok je sav civilizirani svijet ponosan na svoju prošlosti i bogatstvo, s respektom prema onima koji su to stvarali, naša gradska vlast ne prihvaća ništa što nije njihovo.
Udruga Za dječji osmjeh Đakovo postoji od 2002. godine, nastala je uz Grad i u Gradu Đakovu, čiji je prvi predsjednik bio sam gradonačelnik, a članovi zaposlenici stručnih službi grada i gradski vijećnici, a ista je registrirana na adresi Grada Đakova, Trg Franje Tuđmana 4, Đakovo. Udruga je proizašla iz humanitarne aktivnosti i akcije “Dobro je činiti dobro” koju su i činili građani ovog grada, sa samo jednom namjerom, a to je pomoći malenima u potrebi i koliko je to moguće vratiti im dječji osmjeh.
Danas, uz Grad Đakovo više ne živi i ne postoji Udruga Za dječji osmjeh, koja je okupljala i pomagala, već preko njezinog imena piše PRIVREMENO ZATVORENO. Kakvi to moraju biti ljudi čiji je glavni poriv osvetiti se, uništiti, otuđiti, ne čuti, mučki prešutjeti, ne surađivati, ne komunicirati, ne odgovarati, a sve to na ime i račun svojih sugrađana, a u korist vlastitih računa i vlastitih interesa.
Mimoza, Bajer, čudne transakcije, precijenjene oranice, oteti pašnjaci, grbavi nogostupi, nedovršene ili počupane ceste, pusta industrijska zona i konačno grad bez ljudi, jedina je slika koja će iza njih ostati. Ni današnje ruže, bile one crvene ili bijele ne mogu prikriti tamne boje našeg grada.