Osamdesetosmogodišnji umirovljeni učitelj i nekadašnji prosvjetni savjetnik Petar Dugeč danas je predstavio svoju malu zbirku basni koja je, kako je pojasnio za naš Radio, nastala tijekom koronapandemije, a u pisanju je pronašao smirenje nakon obiteljskih tragedija, odnosno gubitka sina, pa kasnije i supruge.
„Tada sam odlučio doći u Dom za starije jer sam već imao 83 godine i nisam želio nikome smetati iako je moja unučad govorila da ostanem s njima, da im ne smetam i da će se oni o meni voditi računa. No, ja sam odlučio i tako sam došao u dom”, prisjeća se ističući kako je ipak imao određene strepnje koje su, međutim, brzo nestale jer mu se od samog početka svidjelo okruženje i odnos zaposlenika prema korisnicima.
„Prvu basnu sam napisao kad sam bio u izolaciji, a bio sam u izolaciji ukupno 55 dana, a prvi put sam bio u izolaciji dok se još nije znalo kako se koronavirus prenosi pa sam izašao izmjeriti temperaturu i odmah poslije toga su me sestre poslale u bolnicu”, prisjeća se umirovljeni učitelj.
Pojašnjavajući kako je došao na ideju pisati basne, navodi da je još kao učitelj, dok je bio u razredu, znao u nastavi smisliti, kako se to zvalo, „pedagoške trikove, kako bi zainteresirao učenike. Međutim iznenadio se kada su mu u Domu rekli da će tiskati njegove basne.
„Iznenadio sam se jer, da vam kažem iskreno, to bi bilo završilo u starom papiru da nije bilo gospođe Irene i gospodične Silvije i profesora Bauera. Oni su mi rekli da pišem, da je to jako dobro. Uzvratio sam im da mi ne podilaze i da je meni pisanje psihoterapija, da nešto radim. Gospođa Irena mi je čak nabavila papir i pisaći stroj, no vrpca je bila suha pa nisam mogao pisati, a nakon toga su me nagovorili da pišem na laptop kojim sam se već koristio, ali nisam znao pisati. Nakon toga su me naučili i tako da sada pišem na laptopu direktno”, kaže umirovljeni učitelj Dugeč čije su basne pisane u stihu.
„Pisao bih ja i dalje, ali treba ideja a sve sporije radi mozak. Treba naći temu, izmisliti sadržaj, a onda još da se to i rimuje i da ima na kocu pouka”, dodaje umirovljeni učitelj Dugeč.
Pojašnjavajući nam kako je mala zbirka basni umirovljenog učitelja Pere Dugeča, čije predstavljanje je održano danas u Domu za starije i nemoćne osobe, ugledala svjetlo dana socijalna radnica Irena Kindl također je spomenula koronu.
„S obzirom na to da je uvijek bio sklon pisanju, a kako je bio u izolaciji tri puta, počeo je intenzivnije pisati, brže mu je prolazilo vrijeme i znao mi je tu i tamo dostaviti neku basnu, neku priču, a meni su se najviše svidjele basne jer sam u njima vidjela neki potencijal mojim unucima prenijeti neku pouku,a i specifično su pisane. On to nije smatrao nešto vrijednim, ali ja sam to pomalo skupljala i kada je korona prošla i kada sam skupila određeni broj basni najavili smo mu da bi izdali malu zbirčicu, ali na našem domskom nivou jer za nešto više treba i nekih drugih koraka. Razgovarala sam s njegovom kćerkom koja se s tim složila i tako smo krenuli u akciju. Profesor Bauer je lektorirao, kolegice Sonja i Silvija su bile i tehnička podrška, a Sonja je dobila ideju da djecu angažira za ilustriranje i jako lijepo su oni to napravili, a nastavnik Dugeč je otkrio još jedan svoj talent pa je i sam ilustrirao neke i tako da je to nekakva zbirka od 12 basni”, pojasnila je socijalna radnica Irena Kindl najavivši da je obitelj umirovljenog učitelja Petra Dugeča spremna tiskati i druge radove koje on ima.
Opširniji razgovor s autorom male zbirke basni Petrom Dugečom poslušajte u nedjelju u 10:30.