Brojni Slavonci koji su „trbuhom za kruhom” napustili rodni kraj u novoj se sredini, ma gdje bili, susreću s nostalgijom i više ili manje pate za rodnim krajem. Stoga na različite načine nastoje održavati vezu.
Budrovčaninu Nikoli Slobođancu, koji već četrdesetak godina živi u Umagu, veza s rodnim krajem je, kako kaže, Radio Đakovo.
„Kad god imam vremena slušam Radio Đakovo, emisiju Čestitke i pozdravi, Tamburašnicu, ali i druge emisije. Nostalgija vuče, ja sam Šokac i volim tamburaše …”, priznaje Nikola koji je došao u kraći posjet sestri u Budrovce.
Nekada je radio u Đakovu kao trgovac, kaže da je poznavao Mirka Kladarića, a program Radio Đakova prati preko interneta.
„Ne slušam samo ja Radio Đakovo, nego i moji prijatelji, Slavonci kojih tamo ima dosta. Slušamo, volimo to, super nam je i presretan sam”, tvrdi Nikola.
Kaže da je bio u Slavoniji i na ratištu.
„Sada sam u mirovini, inače sam trgovac, u Umagu sam radio, otišao sam u mirovinu prije deset godina, a ja sam u Slavoniji bio i na ratištu 1991. godine. Došao sam jer sam gledao preko televizije što se događa, mama mi je bila u Budrovcima, imao sam puno nećaka i onda sam došao ovdje ..”, prisjeća se Nikola ističući da ima puno Slavonaca u Istri.
„Ima nas puno iz Đakova, Selaca, Piškorevaca, puno nas je, došli raditi u turizmu i ostali. Oko mene i jesu Slavonci, iz Osijeka, ima ih sa svih strana, družimo se, a jedna od poveznica je i Radio Đakovo. Ja redovno slušam, ima lijepih pjesama, reportaža, slušam i malo kritike, a jedan moj prijatelj, koji je imao radio stanicu, ima glas kao Mario pa sam čak pomislio da nije došao u Đakovo, da se zaposlio, onda sam provjerio da nije. Sad kada se vratim nazad u Umag domah upalim i slušam. Mi Slavonci trebamo se družiti, žao mi je kad vidim neke nebuloze, neke stvari koje propadaju, uh, u srcu me zaboli. Nažalost, to je stvarnost, takvo što ne bi trebalo biti jer ova Slavonija je Bogom dana, nema što nema, ali treba netko da to vodi kako treba”, poručuje istarski Šokac iz Budrovaca.
1 komentar