“Na Badnjak je brat išao u položaje, kitili smo bor, postilo se, navečer je otac unosio slamu …”
„Sjećam se da je ujutro jako rano, već prije šest, brat išao u položaje gdje je obilazio susjede, rodbinu i gdje je onda prema onom običaju uvijek izgovarao „kucilo se, macilo se…itd… i uvijek je uz to dobio nekakav dar, a onda tko je bio bliži rod uvijek je to bila kobasica jer su taman svinjokolje bile završile tako da su uhvatile prvi dim…”, prisjetila se običaja za Badnjak u obiteljskom domu u Strizivojni časna sestra Milosrdnih sestara svetog Križa Gabrijela Tea Damjanović.
„Na Badnjak smo uvijek kitili bor, nikada to nije bilo ranije kao što je danas nekako malo ušlo u modu da se znatno ranije okiti sve, uvijek se na Badnjak unosio bor u kuću, okitili smo ga, navečer smo imali zajedničku večeru, cijeloga dana se postilo iako nije više obavezan post na Badnjak, ali toga dana i dan danas je ostala tradicija da se posti. Navečer zajednička večera, otac je uvijek unosio slamu i onda smo zajednički molili i čekali ponoćku gdje smo onda čekali televiziju, razgovarali, ležali na slami, spavali i to nam je bilo nešto najljepše, a na ponoćki su uvijek svirali tamburaši, pjevalo se na misi i kad se vratimo nazad opet slavonski običaj – friška kobasica se ispekla, rebra i onda se dobro jelo i na spavanac”, prisjeća se sestra Gabrijela ističući da je Božić bio u znaku obiteljskog okupljanja.
„Na Božić je uvijek bio zajednički doručak, ručak, večera i na Božić se uvijek išlo na misu. Mi djeca smo išli na dječju misu gdje smo imali uvijek nekakav prigodni program, recitacije, pjevali smo… itd…i prvog dana Božića, budući da je baka bila pored nas, išli smo samo kod bake, na Božić se nikada nije išlo u goste niti su nama dolazili gosti, nego drugog dana Božića smo obilazili i čestitali Božić jedni drugima”, kaže sestra Gabrijela Damjanović dodajući kako je u razgovoru s učenicima doznala da se dio tih običaja zadržao i danas u nekim obiteljima.
„Ipak, u nekim obiteljima je ostalo nešto, i dan danas kite bor na Badnjak i unose slamu tako da mi je to drago čuti, posti se, tako da su neke stvari ostale, a nažalost, ono što vidimo, a mislim da je to više jedno pomodarstvo gdje se možda čak i forsiraju neke stvari; vidim da je naš grad okićen dva tjedna prije došašča tako da mislim da u tome malo pretjerujemo jer Božić nije praznik nego blagdan u kojem treba biti u središtu jaslice, ne nešto novo što se unosi kao što je Orašar i tako dalje, to su isprazna vjerovanja, Božić je ipak u središtu Sveta Obitelj”, poručuje časna sestra Gabrijela Tea Damjanović, vjeroučiteljica.
Foto: Ustupljena fotografija
Pingback: “Na Badnjak je brat išao u položaje, kitili smo bor, postilo se, navečer je otac unosio slamu …”