“Netko je u kanti od boje ostavio mačku i devet mačića na tržnici”
U posljednje vrijeme Đakovčani sve učestalije ostavljaju svoje kućne ljubimce na različitim mjestima u gradu prepuštajući ih tako na milost i nemilost ulice.
Posljednji takav slučaj zabilježen je nedavno kod gradske tržnice, upozorava naša sugrađanka Mirjana Rechner koja trenutno sama brine za 5 pasa i 17 mačaka.
„Suosjećam s tim životinjama jer imaju sve što imamo i mi, osjećaju bol, glad, žeđ i sve ostalo. Recimo psi, toliko su nam vjerni, što god njihovi vlasnici njima radili oni će uvijek biti vjerni, a mačke da ne pričam. Unazad desetak dana netko je istovario u kanti od boje macu i devet mačića na tržnici. Hranili smo ih nekoliko dana jedna gospođa i ja i onda smo ih uspjeli udomiti kod jedne bake u Kešincima”, prepričava posljednji slučaj Mirjana Rechner ističući da briga o napuštenim životinjama ne bi trebala pasti samo na pojedince – ljubitelje životinja.
„Sve ide iz moga džepa, ali nije to toliko bitno, nego mi je više stalo do toga da Grad počne sudjelovati u nekakvoj zaštiti ili da se organizira jednom godišnje akcija besplatne kastracije mačaka i kujica pa da se ta populacija smanji jer ovo ide u krug, jednostavno nema kraja. Nas nekoliko koji kupimo, nosimo i udomljavamo financiramo tu hranu dokle…? Ja se jednog dana više neću moći kretati, voziti se biciklom i što će biti s tim životinjicama…?”, pita se naša sugrađanka.
Napuštene životinje često su i ozlijeđene, tvrdi, navodeći primjer jednog od pet pronađenih mačića u posljednjih desetak dana kojemu je noga bila slomljena pa je morala biti amputirana.
„Nadam se da ću ih uspjeti udomiti, ali financijski to je jako teško, nema podrške od nikoga, od svoje obitelji imam i to je to. Grad Đakovo mora se malo pokrenuti”, kaže Mirjana Rechner konstatirajući da briga o napuštenima životinjama nije organizirana na adekvatan način.
„U Beli Manastir da se odvoze psi, a koliko sam čula, i ako bude koji pas, ne dođe do Belog Manastira. Velika se lova daje za to, a ništa se zapravo ne napravi, niti se radi. Zašto se ne bi nešto napravilo u gradu Đakovu, nekoga zaposlilo i taj novac da ostane tu u gradu. To bi bilo super kada bi bilo u gradu i mislim da bi onda bilo i volontera više. Možda bi se ljudi osvijestili malo pa ne bi bacali mačiće i kučiće po nekoliko puta godišnje. Umjesto toga vlasnici trebaju sterilizirati kućnog ljubimca i to se ne bi ponavljalo”.
Kućni ljubimci terapeutski djeluju na svoje vlasnike, napominje također Mirjana Rechner.
„Moja poruka je da počnu razmišljati o svojim ljubimcima, a ne da kažu pa to je samo pas jer taj pas je vjerniji nego neki čovjek, a i psihički kućni ljubimci veliki su terapeuti. Ljudi su postali hladniji, jednostavno nestaje te neke empatije, osjećaja za te male životinje koje nikome nisu ništa krive”, zaključuje naša sugrađanka Mirjana Rechner.
Foto: Ustupljene fotografije
