Unatoč nesklonom vremenu (samo)izolacije, koja nije samo osobna već zahvaća cijele zajednice i države, tako da su mnoge zatvorile svoje granice i unutar njih, na svoj način se bore s nevidljivim okrunjenim virusnim neprijateljem, književni život nije stao. Pokazuje to netom objavljena knjiga Tomislava Žigmanova (Po)Čuj haiku s piska, druga njegova zbirka haiku pjesama, a šesta zbirka pjesama ukupno.
Knjiga (Po)Čuj haiku s piska, objavljena u suizdanju Đakovačkog kulturnog kruga i Kuće na mrginju s bačke Čikerije, donosi 40 haiku pjesma, praćenih nadahnutim ilustracijama umjetnika Ivana Balažkovića, u smeđim tonovima zemlje i čikerijskog „piska“.
Ovaj spoj riječi, slike i grafičkih rješenja čini ovu knjigu iznimno uspjelom i možemo je promatrati i kao svojevrsnu pjesničko/likovnu mapu, a to, kako ističe Mirko Ćurić, potvrđuje i nadahnuti pogovor Dragana Muharema koji kaže da „svaka slika, a 40 ih je, svojevrsni je mikrosvemir. Cjelina za sebe. Motreno pak sinoptički, mnoštvo tih slikovnih nukleusa tvori ples bitka i nebitka, umiranja i rađanja, čežnje i obeznađenosti”.