U Jurjevcu Punitovačkom sinoć je održano čijalo ili, po slovački, drapanje perja. Šesto je to čijalo u tom mjestu slovačkog življa punitovačke Općine s manje od 300 stanovnika.
Okupilo se blizu 20 članica jurjevačke Matice slovačke koja je organizirala čijalo, jedno od rijetkih na području Đakovštine, pa i Slavonije, a čijalo se perje 18 gusaka Vere Majdiš.
„Čijanje perja nekada je bilo pravo seosko druženje. Domaćice, mame i bake, tijekom godine su čupale guske, perje skupljale za svoje udavače, a u zimskim večerima čijalo se i njime punilo perine i štikane jastuke, za miraz udavači. Znalo bi biti i purećeg perja, pa i pačjeg. Znalo se u čijoj će kući i kada biti čijalo, drapanje perja. Žene i cure su razabirale i odvajale paperje od šepurica, rožnatog dijela, a momci su šepurice skupljali i rasipali noću curama ispred kuće. Ona koja bi ujutro pomela šepurice smatrala se najvrijednijom”, objašnjava domaćica čijala Vera Majdiš, koja napunjene manje i veće jastuke koristi za svoje potrebe, a i poklanja ih rodbini i prijateljima.
Nakon dovršenog čijanja perja uslijedilo je druženje uz pjesmu i svirku, dogodovštine i šale, a na stolu se našlo 9 vrsta slatkih kolača, kuhano zrnje osmorednog kukuruza, kukice – pucavice, pržene bundevske sjemenke, kiflice, gužvare i poznate jurjevačke langošice pečene u vrijeme čijanja, a čuli su se i stihovi: Kad se Vera razbaca u perju, zove para, svojega bećara…..
Tekst i foto: Mirko Knežević