Mons. Ivan Ćurić imenovan pomoćnim biskupom Đakovačko-osječke nadbiskupije

Radio Đakovo na 11. ožujka 2019.

Dosadašnji generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivan Ćurić novi je đakovačko-osječki pomoćni biskup, objavljeno je to na današnjoj izvanrednoj konferenciji za medije koju je sazvao nadbiskup Đuro Hranić.

Odluku o imenovanju naslovnim biskupom Tele i pomoćnim biskupom Đakovčako-osječke nadbiskupije objavio je tajnik tajnik Nuncijature Janusz Stanislaw Blachowiak, a svečanosti su, uz đakovačkog-osječkog nadbiskupa Đuru Hranića i nadbiskupa u miru Marina Srakića, bili nazočni i brojni svećenici koji su gromoglasnim pljeskom pozdravili tu odluku.

Odluka o imenovanju objavljena je na 30. obljetnicu đakonskog ređenja novog pomoćnog biskupa koji je u prigodnoj riječi zahvalio nadbiskupu Đuri Hraniću i nadbiskupu u miru Marinu Srakićui, papi Franji, a prisjetio je i kardinala Franje Kuharića i biskupa Ćirila Kosa.

„Božji su svećenici radost Božjega naroda!“ Drago mi je što je današnji dan bremenit i vrijednim spomenima. Na današnji je dan 2002. godine preminuo sluga Božji kardinal Franjo Kuharić. Ove se godine spominjemo 100. obljetnice njegova rođenja, kako i iste obljetnice rođenja našeg biskupa Ćirila Kosa. Kad je naše Bogoslovno sjemenište u Đakovu proslavljalo svoju 175. obljetnicu, javio se svojim posebnim pismom kardinal Franjo. U kratkom poticajnom razlaganju o svećeništvu stajala je i rečenica: „Božji su svećenici radost Božjega naroda!“ Uvijek sam osjećao da je u tome izrečena ona najdublja relacija našeg identiteta, istodobno otajstvena i sasvim konkretna.

Spominjem se danas i dana svog prvoga ređenja, kad sam prije 30 godina (11. ožujka 1989.) u crkvi Imena Isusova (Il Gesù) u Rimu primio đakonski red. Još je jedan spomen upisan u današnji dan, i to na životnom putu pape Franje, koji je na današnji dan 1958. godine započeo svoj redovnički novicijat i ušao u red Družbe Isusove. Njemu danas izražavam svoju duboku zahvalnost i poštovanje, te obećavam zajedništvo u službi naviještanja i svjedočenja „radosti Božje ljubavi, tog bogatstva koje svijet sâm sebi ne može podariti“ (Papa Franjo, Nagovor biskupima, Rim, 18. rujna 2014.). Srdačnu zahvalnost izražavam i njegovu predstavniku u našoj domovini, apostolskom nunciju nadbiskupu Giuseppeu Pintu te tajniku Nuncijature mons. Januszu Blachowiaku.

Dragi nadbiskupe Đuro, i moja nova služba bit će oslonjena na Tvoju službu pastira naše nadbiskupije. Zahvaljujem na povjerenju s kojim si kao nadbiskup prihvatio ovo imenovanje i na ohrabrenju koje si mi odmah pružio. Od sada ću trebati još jasnije i snažnije biti na pomoć u vodstvu i usmjeravanju pastoralnoga djelovanja naše nadbiskupije, koja suradnjom svećenika i vjernika laika nastavlja raznovrsna djela evangelizacije i apostolata, stojeći danas i pred novim, nimalo lakim izazovima. S jednakim osjećajem pristupam i Vama, dragi nadbiskupe Marine, zahvalan za Vaš očinski primjer i podršku”, rekao je u prigodnom obraćanju novi pomoćni biskup Ivan Ćurić poručivši svećenicima “jesam i želio bih uvijek ostati jedan od vas”.

Mons. Ivan Ćurić rođen je 1. prosinca 1964. godine od roditelja Ante i Pavke, rođ. Kolak u Slavonskom Brodu, u Đakovačkoj ili Bosanskoj i Srijemskoj biskupiji, danas Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Nakon osnovne škole 1979. godine započinje svećeničku formaciju, najprije u Međubiskupijskom dječačkom sjemeništu u Zagrebu, kasnije u Đakovu. Poslije vojnoga roka u Banjoj Luci ulazi 1984. godine u Bogoslovno sjemenište u Đakovu i započinje svoj filozofsko-teološki studij, koji od 1987. nastavlja na Papinskom gregorijanskom sveučilištu, kao pitomac Papinskoga njemačko-ugarskoga zavoda. U isusovačkoj crkvi Presvetoga Imena Isusova (Il Gesù) u Rimu zaređen je 11. ožujka 1989. za đakona, a za prezbitera 29. lipnja 1990. u katedrali – manjoj bazilici sv. Petra u Đakovu.

U Rimu postiže stupanj magisterija iz filozofije 1991., a iste godine započinje službu župnoga vikara u Osijeku (Donji Grad) te postaje odgojitelj (prefekt) u Bogoslovnom sjemeništu i profesor filozofije na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu (danas Katolički bogoslovni fakultet). Zbog ratnih opasnosti sa sjemenišnom zajednicom jedno vrijeme provodi u izbjeglištvu u Gradišću (Austrija). Od 1993. nastavlja studij u Rimu kao pitomac Papinskoga zavoda sv. Jeronima. Poslije povratka u biskupiju vršio je sljedeće službe: vicerektor Bogoslovnoga sjemeništa (1996.-2007.) u Đakovu i predavač filozofskih kolegija na KBF-u u Đakovu (do 2012.), ujedno i liturgijske glazbe (1996.-2002.), župnik u Brodskom Varošu (2007.-2011.), dekan Slavonskobrodskoga dekanata (2010.-2011.), rektor Bogoslovnoga sjemeništa (2011.-2013.).