“Bdjeti i nadati se dvije su osnove poruke adventa, a ne kuhano vino, kobasice…, sajmovi…”
Paljenjem prve adventske svijeće i jutrošnjom prvom zornicom počelo je vrijeme došašća – vrijeme priprave za Božić.
I dok teolozi upućuju na duhovnu dimenziju došašća i pozivaju na solidarnost s bližnjima u potrebi, to vrijeme karakterizira i pojačana potrošnja i gužve u trgovinama.
Tako ekonomski analitičari procjenjuju da će građani tijekom ovogodišnjeg adventa potrošiti 13,5 milijardi kuna čime će biti dostignuta potrošnja iz predkrizne 2008. godine.
Profesor Vladimir Dugalić, dekan đakovačkog Katoličkog bogoslovnog fakulteta, upozorava da je “došašće postalo komercijalizacija Božića i da onaj istinski duh došašća ili adventa pada u drugi plan, ali možda samo na prvi pogled”.
“Ujutro na zornicama naše su crkve pune, ljudi osjećaju potrebu jednog duhovnog sadržaja i potrebu za žrtvom, ali, usudio bih se reći, i za jačanjem same vjere. Uistinu je divit se ljudima koji se ujutro ustaju i koji s veseljem i osmjehom na usnama dolaze na zornice. A, zornica, kao i cijeli advent želi dvije stvari naglasiti; prvo, to je budnost, odnosno da smo svjesni svoje prolaznosti i konačnosti i da moramo vrlo odgovorno pristupiti životu jer ne znamo ni dana ni časa”, pojašnjava profesor Dugalić ističući da uz budnost, došašće obilježava i nada.
“Mi se nadamo, mi iščekujemo dolazak našeg Spasitelja, iščšekujemo Božić , ali ta naša nada je razumska nada, ona nije besmislena, ona je osmišljena nada, to je nada koja će se ispuniti i mislim da našem čovjeku danas treba jedna takva nada. Ne nada osamljenosti, ili razočaranja, bijega, nego da uistinu vjera pruža čovjeku jednu autentičnu nadu, realnu nadu da dolazi svijet koji će biti bolji, da nas Bog voli, da nas želi spasiti, da želi s nama taj svijet podijeliti i da, na neki način, idemo uvijek u susret, usudio bih se reći, boljim vremenima. Prema tome, bdjeti i nadati se zapravo su dvije osnovne poruke vremena došašća ili adventa”, kaže profesor Dugalić.
Te poruke došašća kao da ponekad ne dolaze do izražaja od blještavila ukrasa, mirisa kuhanog vina, kobasica sa božićnih sajmova brojnih gradova i mjesta koja se natječu čiji je advent ljepši, bolji…, raznolikiji….
“Vrijeme došašća, istina, nije tako rigorozno kao korizmeno vrijeme pa dimenzija posta nije toliko prisutna, … advent je ipak radosno iščekivanje pa prema tome i malo oduška je dopušteno…no problem je ako je to neumjereno, ako to prelazi jednu normalnu granicu, problem je ako se sve svodi na kuhano vino i kobasice.. Nemam ništa protiv da nakon što je učinio žrtvu , bio na zornici, nakon što se pomolio malo i svoje tijelo okrijepi, onda je to u redu, ali pretvarati advent u sajmove, zabave, uživanja, nešto što je strano kršćanskom iščekivanju i bdijenju, onda to jasno da ne mogu prihvatiti i da se ne mogu s takvim adventom složiti”, zaključuje profesor Vladimir Dugalić.
