Friend Links

  • Cheap NFL Jerseys
  • China Wholesale Jerseys Online
  • Misionar don Boris Dabo: “Moj život je tamo gdje me Bog poslao da radim”

    Već 34 godine velečasni Boris Dabo iz Novalje na Pagu misionar je u Zambiji, državi u centralnoj Africi. Njegov prošlotjedni kratkotrajni boravak u Đakovu iskoristili smo za kraći razgovor u kojem se prisjetio svojih misionarskih početaka.
    Njegov dosadašnji misonarski rad, nakon što je svladao lokalni jezik, protekao je u različitim misijskim postajama i na različitim zaduženjima.
    “I kad sam bio sposoban reći nekoliko riječi narodu na lokalnom jeziku onda sam bio poslan na jednu staru misijsku postaju koju je trebalo uzdržavati i proširivati. Tu sam ostao deset godina, a nakon toga sam poslan u grad na tri godine gdje sam imao zadatak osnovati i organizirati odjel za razvoj. Međutim, ja sam kao misionar imao veliku želju da idem tamo gdje je najpotrebnije propovijedati Evanđelje pa sam se javio da me pošalju na granicu s državom Angolom”, prisjeća se don Dabo.
    Osim propovijedanja, don Dabo je sa tamošnjim stanovništvom radio i na razvoju poljoprivrede
    “Uveli smo sadnju riže, suncokreta, osigurali smo da se domaći kukurz može staviti u spremišta kako bi se osigurala sigurnost prehrane i na tome sam radio osam godina, a onda su uslijedile nove misije i dosada ih je bilo pet”, nabraja svoje misionarske dužnosti velečasni Boris Dabo.
    Kaže da za svaku misiju treba osam godina, a, kako pojašnjava, svaka misijska postaje, prema misijskoj tradiciji u Zambiji, treba uključivati ne samo crkvu nego i školu, bolnicu i mlin za kukuruz, ali i ostalu infrastrukturu, odnosno vodovod, rasvjetu i to onu solarnu, kakva se radi danas, a ne više na dizel motor, kako je to bilo u početku.
    “I to je moj rad u protekle 34 godine, to radim i nisam završio…, i tome se ponovo vraćam 1. kolovoza, da nastavim…”, tvrdi misionar Dabo.
    Don Dabo otvoreno govori i o svom, a li i motivu drugih misionara koji odlaze u nepoznato i napuštaju “blagodati europskog načina života”.
    “Možda vam izgleda da mi napuštamo blagodati ovoga života ovdje i odlazi u siromaštvo i neimaštinu….Međutim, ja, a i drugi misionari, imamo malo drugačiji pogled na to. Mi smo motivirani pozivom, mi vjerujemo da na Gospodin Bog poziva na ovakav život i kada je to tako onda nema veće motivacije od toga, tako da meni apsolutno nije teško i ja volim takav život. Kada dođem ovdje, volim i ovdje, volim se susresti s ljudima, s narodom, i hranu koja je dobra ovdje, i društvo… Međutim, ja znam da sam ovdje u prolazu, a da je moj život tamo gdje me Bog poslao da tamo radim i to volim”, uvjeren je don Dabo priznajući da bude i kriznih situacija.
    “Mi nismo mašine koje treba programirati i one rade tako. Vrijeme kriza i razočaranja svakako dođe, ja ne znam kako to prevladam, ali znam da bude tako vrijeme, ali imam osjećaj da će to proći…i da ću ponovno naći onu energiju i onu motivaciju i ljepotu u ovome. Ja mislim da je to sve vođeno s našim Gospodinom Bogom koji nam daje i lijepa iskustva i ona teža iskustva, tako je to u životu svakoga, njegovog sljedbenika i tako do kraja…., dok god budem mogao raditi i dok god u tome budem vidio smisao …, ili dok mi ne stigne neki znak da moram završiti, recimo u obliku bolesti ili se obeshrabrim i to će mi onda biti očiti znak da nešto promijenim, ali… za sada tog znaka još nema i znači treba se vratiti tamo…….”, uz smiješak zaključuje don Dabo.

    Komentirajte

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

    Blog