Posebno priznanje za doprinos Đakovačkim vezovima sinoć je uručeno Branki Uzelac, dugogodišnjoj djelatnici, odnosno etnologinji Muzeja Đakovštine, odnedavno umirovljenici, koja već dugi niz godina surađuje s Vezovima.
“Toliko su me prijatno iznenadili. Ta gesta gradonačelnika na poticaj kolege iz Turističke zajednice i Branko Uvodić kojeg znam dvadesetak godina….Bila sam ustvari jako ganuta i to sam doživjela baš emotivno i nisam još uspjela ništa niti reagirati niti zahvaliti se, još sam u tom filmu.”
Đakovački vezovi imaju svoju vrijednost, uvjerena je dugogodišnja suradnica etnologinja Branka Uzelac
“To nas svake godine podsjeti na nešto što stvarno izumire. Mnogi moji suradnici su već umrli. Nošnje…evo upravo pričam s kolegom Forijanom kako bi šta trebalo istraživati dalje…upravo to, recimo, dječje igre, pomoć voditeljima KUD-ova… Mislim da potreba, prvo za etnološkim radom je važna, ali mislim i da nas ti Vezovi podsjećaju na ono i tko smo i što smo i jako su, zapravo, edukativni i ljudi to volje,” pojašnjava Branka Uzelac kojoj je istraživanje narodnih nošnji ovoga kraja kruna radnog vijeka.
“Jedna osnovna ideja, vodilja u mom radu i ono što je mene radovalo – vi znate da mi u Đakovštini imamo dva tipa nošnji…kad sam se ja zaposlila ljudi i u Muzeju i oko mene uopće nisu doživljavali ta graničarska sela kao Đakovštinu. Ta građa se nije ni kupovala ni čuvala u Muzeju. To je nešto graničarsko, to nije naše. Ja sam izdavši ove dvije knjige “Zapisi iz Đakovštine” pokušala reći da je to bogatstvo koje Đakovština ima. Ta graničarska sela i ova šokačka. Evo recimo to mi je bilo nekako važno u mom životu, što sam napravila”, zaključuje etnologinja Branka Uzelac.