Misnim slavljem sa zahvalnim spomenom i molitvom na njegovom grobu u kripti đakovačke katedrale obilježena je 200. obljetnica smrti biskupa Antuna Mandića za kojega je nadbiskup Đuro Hranić na početku mise rekao da je «u dugoj povijesti naše nadbiskupije jedan od najistaknutijih biskupa uopće, poslije Strossmayera».
«Kao Nadbiskupija želimo se sjetiti toga vrijednoga i zaslužnoga čovjeka, biskupa, pastira naše biskupije, a kao dvije najvrednije još uvijek živuće institucije, rođene kao blizanci, danas su nam ostale Bogoslovno sjemenište i danas Katolički bogoslovni fakultet», istaknuo je nadbiskup Hranić.
Govoreći u propovijedi o biskupu Mandiću, koji je upravljao biskupijom od 1806. do 1815. godine, nadbiskup u miru Marin Srakić naglasio je da je on bio «ugledan i cijenjen kao svećenik, biskup, ali i kao čovjek».
Osim pastoralnog rada i njegove zauzetosti za vjernike, odnosno za svakog čovjeka, bez obzira na vjeru, te zasluga za Sjemenište i temelje visokom školstvu i za razvoj školstva općenito, zanimao se i za jezik, odnosno pravopis, pomagao je izdavanje knjiga, doprinio je uređenju granica biskupije, obnovi drugih crkvenih ustanova i cjelokupnog crkvenog života, a posebno se zauzimao za uređenje Đakova koje je do 1806. godine bilo «mrtvo i pusto, malo, zaostalo mjesto sa 1.230 stanovnika». Dao je svoj doprinos i gospodarskom razvoju, uređenju korita rijeka, vinograda u Mandićevcu…., naglasio je također nadbiskup Srakić.
Obilježavanje 200. obljetnice smrti biskupa Antuna Mandića završilo je molitvom na njegovu grobu u kripti katedrale, a uz brojne svećenike, bili su nazočni i brojni vjernici koji su mu željeli odati zahvalnost, počast i priznanje za sve što je učinio ne samo za Mjesnu crkvu, nego i šire.