Rasprava o eutanaziji: Čvrsto “ne” potpomognutom samoubojstvu
Eutanazija danas, naziv je tribine održane sinoć na đakovačkom KBF-u u organizaciji Hrvatske liječničke komore i Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju. Vrlo aktualna tema o kojoj s jedne strane postoji tendencija dekriminalizacije, na drugoj strani se štite pravila etike, i sinoć je pobudila raspravu i interes struke i dijela zainteresirane javnosti. O njoj se raspravljalo s medicinskog, etičkog, teološkog, sociološkog i pravnog aspekta, a uvodno izlaganje održala je prof. dr. Mirjana Sabljar – Matovinović. Đakovačka tribina bila je treća na istu temu. Godinama prije održana je u Dubrovniku, a zatim u Zagrebu.
– Tema je vječna, a promjene u društvu ogromne. Definicija eutanazije se mijenja, eutanazija je u nekim zemljama EU i Americi dekriminalizirana, znači zakonom je dozvoljena i prema tome imamo jako puno razloga da je opet raspravimo, da vidimo kakvi su naši stavovi, kakvi su svjetski, kakav je pristup i što je eutanazija danas, istakanula je u uvodu prof. Sabljar – Matovinović.
Profesorica Sabljar – Matovinović pojasnila je i razliku između pasivne i aktivne eutanazije. Dok se u prvom slučaju govori o davanju lijekova teškim bolesnicima kako bi im se olakšao život, a ne smrt, a koji u konačnici mogu imati smrtne posljedice, aktivna eutanazija predstavlja zapravo potpomognuto samoubojstvo.
– Aktivna eutanazija je nešto na što bilo koji liječnik u Hrvatskoj ne bi ni pomislio. U zemlji koja prema anketama ima između 85 i 90 posto katolika, u nama je usađeno – eutanazirati, ubiti drugoga, sigurno nitko to ne može, ne možemo se igrati dragog Boga. Nitko od liječnika, odnosno većina nas, to ne može učiniti, iako ima i drugačijih razmišljanja, ali u većini ne, poručila je prof. Sabljar-Matovinović, podsjetivši da je u Hrvatskoj eutanazija zakonom zabranjena i podliježe kaznenom progonu.
Dugogodišnje iskustvo rada s najtežim bolesnicima pokazalo je da svi oni žele živjeti, istaknula je profesorica dr Ana Planinc – Peraica govoreći o eutanaziji očima kliničara, naglasivši kako je medicina toliko uznapredovala da se bolesnicima patnje mogu bitno olakšati.
– Ne prihvatiti eutanaziju ne znači nazadnost, već znači da postoje druga rješenja, a to su moćni lijekovi kojima će se onim najtežim bolesnicima, a to su najčešće onkološki, olakšati i produžiti život, a ako izlječenje ipak ne bude moguće, društvo i zdravstveni sustav trebaju omogućiti ustanove za palijativnu skrb koja će takvim bolesnicima pomoći na stručan način, zaključuje prof. Planinc – Peraica.
Svoja stajališta o eutanaziji iznijeli su još i prof. dr. Vesna Vegar – Brozović, doc. dr.sc. Draško Pavlović, dr Jadran Morović, prof. dr. Vladimir Dugalić, prof. dr. Žarko Puhovski i sudac Drago Grubeša. Sudionike tribine pozdravio je i umirovljeni nadbiskup Marin Srakić.
