Posljednji hrvatski kazandžija
Branko Jurković Milić iz Punitovaca posljednji je kazandžija u Hrvatskoj i ta tradicija izrade kazana za pečenje rakije i dalje se održava u njegovoj obitelji već četvrtu generaciju.
“Moj djed, otac, ja, a sada i sin, dakle četvrta generacija se bavi ovim poslom”, ističe.
“Pečenje rakije je naša tradicija i običaj kojom, uz svinjokolju, završava jesen. Jedno bez drugoga ne ide”, pojašnjava upozoravajući da svake godine nove restrikcije i mjere pokazuju da Hrvati, kako kaže, ni nemaju svoju državu, nego su obezvlašteni i žive po uvjetima EU.
Iako je ove godine šljiva dobro urodila i bilo je nešto više posla i za njega, kazandžijska mu budućnost, pribojava se, nije nimalo ružičasta.
“Radit ću to dok bude išlo, a kad prestane kupit ću “torbicu” i terati gice”, dodaje u šali.
Prodaja manjih kazana i popravci najčešći su poslovi posljednjih godina, tvrdi posljednji hrvatski kazandžija priznajući da je “zlatno doba” bilo vrijeme prije petnaestak godina.
“Novije generacije nemaju afiniteta, a ljudi nemaju ni novaca”, zaključuje posljednji hrvatski kazandžija iznoseći podatak o 5.500 “aktivnih” kazana za pečenje rakije.
Priču o posljednjem hrvatskom kazandžiji donosimo i u današnjoj Trećoj skupini u 14,05.
