Friend Links

  • Cheap NFL Jerseys
  • China Wholesale Jerseys Online
  • Matko Raguž: “Još uvijek prolazimo kroz kalvariju duha”

    Matko Raguž već gotovo četrdeset godina bavi se teatrom, a 25 godina vodi Teatar Exit, I već te dvije činjenice, uz sinoćnje, ako je suditi po reakciji publike, vrlo uspjelo gostovanje u Đakovu, bile su dovoljan povod za kraći razgovor o stanju u kulturi i društvu.
    Ja sam stvarno optimist, i u životu, i da nisam ne bi tako Exit funkcionirao niti bi izdržavao unatoč milijun nedaća koje imamo i nesklonosti kojima smo dnevno, zapravo, izloženi, ali nakon evo tih 25 godina Exita pa i gotovo četrdeset godina moga bavljenja teatrom, mogu reći vrlo aktivno, a zadnjih 25 godina, jako, jako aktivno, moram priznat da sam zapravo pa prilično tužan sa današnjim društvom, sa situacijom, s atmosferom pa i sa onim što bi kultura mogla biti, a je. Sve je to, zapravo, dio jedne slike. I prije dvadesetak godina kada se događalo to što se događalo i kada smo se svi nadali da ćemo poletjeti jako visoko, ni u snu nisam sanjao da ćemo proći kroz ovu, ja bih je nazvao, kalvariju duha kroz koju još uvijek prolazimo.
    – Što mislite, što je zapravo uzrok svemu tome?
    – Mi,… mi smo uzrok. Da sada ja govorim imena političara sudaca, ovih, onih…., nema to smisla. Mi smo uzrok! Vjerovao sam da smo bolji, možda jesmo bolji, možda će se to bolje od nas i najbolje od nas, jednog časa ipak pojaviti. Bili smo dobri onih par godina kada se država stvarala, ali kao da se negdje nešto pogubilo… Mislim, da ne govorimo kako mladi odlaze i kako nestajemo… Sada odoh ja u neke crne vode iz jedne predstave koja ima i tugu, ali ima i smijeh.
    – Koliko hrvatski teatar korespondira s tom situacijom i treba li uopće reagirati?
    – To je uvijek pitanje osobnosti, to je uvijek pitanje određenog čovjeka, određene kazališne ili autorske osobnosti i mislim da moramo reagirati. Ne možemo se zatvoriti u kulu bjelokosnu i kao mene se ne tiče. Jako me se tiče, jako me se tiče, ali tko ima više mogućnosti da to progovori, tko će ga čuti, tko će nas čuti… , pa eto, ako imamo nekada prostora da barem sa scene progovorimo nešto…. Ja nisam osoba koja jako upire prstom, koja jako optužuje.. Ja, na neki način, postavljam pitanje i pametnom dosta, a neki vole i upirati jače prstom i možda su u pravu, ja to ne znam, ali, na neki način, naš zadatak je da postavljamo pitanja iz ove pozicije. Naravno, i da pročistimo, ako je to moguće, ljude i kroz smijeh, ali i kroz suzu ako ona dođe nekad. To je zadatak kazališta.
    – Postaje li kazalište, ali i kultura privilegija bogatih? Idemo li u tom smjeru?
    – To je nešto što mi se čini da još uvijek nije privilegija bogatih kod nas, i nadam se da neće biti. Donekle smo ipak, ostali.., donekle, kažem, u kulturi i u zdravstvu socijalna država i daj bože da tako i ostane. Eto, barem u nekim stvarima mogu onako od srca reći hvala Bogu.
    – Sljedeći dolazak u Đakovo Teatra Exit? Novi projekti?
    – Kad nas pozovu…, imamo mi i previše predstava koje u Đakovu nisu igrale i koje su dobre i nagrađivane, prema tome, to ne zavisi o nama, nego o ljudima iz Đakova koji će nas pozvati. A, što se tiče sljedećih projekata, u pripremi su dva, tri … pa bolje da kad se čuje čut će se o njima…

    Komentirajte

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

    Blog