Kolumna Marije Hes – KREATIVNOST
Mnoštvo ljudi mašta o tome da postanu umjetnici ili pisci, jednostavno stvaratelji nečega novog, ali kada dođe trenutak da svoj neki uradak trebaju pokazati drugima događa se kočnica i strah od onoga što bi moglo uslijediti, a to je kritika. I ne naravno bilo kakva kritika, jer znamo da kritika može biti i ona koja nam odgovara i diže nas u nebesa, ali itekako može biti i ona koja će nas uništiti, ponekad toliko da se više nikada nećemo biti u stanju sabrati i dozvoliti si stvaranje. E sada kad se nađete u trenutku stvaranja nečega novoga, moguće je da se dogodi da zapravo ni ne znate točno odakle je proizašla ideja, znate samo da ruke petljaju nešto i da niste sigurni niti koji će vam slijedeći potez biti, ali znate da ćete na koncu dobiti gotov rad. Moguće je da se nikada nećete ni zapitati od kuda dolazi ta energija kojom stvarate, ali je ipak izglednije da će vas to itekako zanimati, jer jedno je sigurno, niste baš sigurni da ste za stvaranje uvijek zaslužni sami, svojom pameti i umijećem i da je lijepo prepustiti se kreativnoj energiji stvaranja i gledati što iz nje proizlazi. Ja kao vjernik nekako sam s vremenom postala svjesna da sam ja samo kanal Božjeg stvaranja, da ukoliko se prepustim toj nekoj nevidljivoj ruci da me vodi krajnji rezultat bude sjajan. Da na tom putu dobijem pregršt alata koji su mi dostupni za rad, a na meni je samo da ih koristim onako kako budem vođena. I tako pristupam svemu što radim. I tako nema straha od kritike. Na kritiku treba biti spreman i dobru i lošu, jer one su neizostavni dio procesa stvaranja, ali nikako ne smijemo dozvoliti da nas ona sabotira utoliko da prestanemo stvarati. Strah je najveći neprijatelj kreativnosti, a on se najčešće rađa iz nas samih. Nekada ste sigurno doživjeli, još kao mali da su vam se rugali, govorili da nešto ne možete ili ne znate, a to je teško podnijeti i odrasloj osobi koja je svjesna sebe i svojih sposobnosti, a kamoli djetetu koje je se nije u stanju zaštititi od takvih napada i tu se često rodi onaj osjećaj nesigurnosti koji kasnije može dovesti i do toga da i sami za sebe mislite isto. Svi mi imamo onaj glas u glavi koji nam se često obraća, a najčešće kada trebamo s drugima podijeliti bilo naše mišljenje bilo neku ideju. Glas koji nas u startu cenzurira i stavlja našu odluku pod upitnik: Što si ja to zamišljam?, Ideja je previše blesava da bi se ostvarila!, Gdje mi je bila pamet?, Svi će mi se smijati!. Samo su neke od poruka koje smo si sposobni poslati i tako obezvrijediti moguće i genijalnu ideju koja nam je na neki način došla na pamet. Šteta je što u takvim trenucima zaboravimo koliko smo puni energije, koliko smo važni u procesu stvaranja, koliku smo priliku dobili, a zbog straha od kritike ili nesigurnosti bi ju mogli propustiti, prepustiti nekome drugome. I baš zato vrlo je bitno prepoznati kreativnost kao energiju stvaranja i sve češće joj se prepuštati, u svemu što činimo. Bilo to kuhanje, pospremanje, uređenje vrta, svog mirnog kutka, igranje s djecom, druženje s prijateljima, s dragim ljudima, pomaganje onima koji pomoć trebaju, ali i pisanje, slikanje, vezenje, fotografiranje, rezbarenje raznih materijala i sve drugo što vam padne na pamet u čemu biste se mogli kreativno okušati i uživajte u tome, ne razmišljajući o rezultatu, jer ne kaže se uzalud da ljepota života leži u samom procesu, a ne u konačnom proizvodu. O krajnjoj radosti koju kreativnost donosi nije potrebno pričati, a može ju doživjeti baš svatko, samo ako joj se bez puno razmišljanja prepusti. Zato neka već danas iz vas krene kreativna bujica, neka valja sve strahove pred sobom i negdje ih usput zauvijek izgubi. Sretno!
